Muzej Sarajeva ima dugu i bogatu historiju, započetu još 1949. godine. Od skromnih početaka u prostorijama Vijećnice, preko zgrade bivše Šerijatsko-sudačke škole (Fakultet islamskih nauka) do današnje matične – vile Koste Hermana, Muzej je neprekidno rastao i razvijao se.
Kroz godine, Muzej je prikupio veliki broj muzejskih predmeta, fotografija i knjiga, čineći ga dragocjenim čuvarom kulturnog naslijeđa Sarajeva. Ima pet depadansa – Svrzina kuća, Despića kuća, Brusa bezistan, Muzej Jevreja i Muzej Sarajevo austrougarskog perioda – i neki od njih su glavne svjetske turističke destinacije. Muzej čuva historiju Sarajeva i okoline u dugom trajanju od oko 7.000 godina.
Jedan od najznačajnijih eksponata nalazi se u Brusa bezistanu. U pitanju je patera koja se uglavnom koristila u kultnim obredima. Najraniji primjerci se javljaju u Mezopotamiji. Koristile su se i u Starom Egiptu, Anadoliji, Grčkoj i Rimu.
– Prilikom arheoloških iskopavanja na Ilidži 1950. u prostoriji sjeverno od Hotela “Bosna”, nađena su tri fragmenta posude koja je od veoma velikog značaja za proučavanje kultova na području današnje Ilidže. Nazvana je imenom “Ilidžanska patera”. Datira se u 2-3. stoljeće nove ere. Patera se u antičko doba koristila i kao pehar, tj. kao nagrada koja se uručivala atletičarima. Pravila se od zlata, srebra, bronze i vrlo rijetko od keramike. Koristila se u termama i kao tas za poljevanje vodom.
Glavna svrha patere je da se iz njih za vrijeme javnih i vjerskih manifestacija vršila libacija, ispijalo (uglavnom vino) i prosipalo na žrtvenik (oltar). U njima se moglo na žrtvenik prinositi voće, ali nerijetko su se i same patere ostavljale kao dar. Unutrašnja i spoljašnja strana patera uglavnom je bila ukrašena biljnim motivima. Motivi sa naše patere neodoljivo podsjećaju na domaći ljiljan (ili bosniacum) što znači da je motiv domaćeg, provincijalnog karaktera, ali ne isključuje se mogućnost da bi to mogao biti utjecaj Istoka. Ovo je najstariji prikaz ljiljana u Bosni i Hercegovini – kazao je za Faktor arheolog i muzejski savjetnik Adnan Muftarević.
Brusa bezistan čuva i arapsko-turski rječnik iz Orijentalne zbirke Muzeja Sarajeva. Rječnik je prepisao Isa, sin Ahmeda iz Sarajeva – 1538. godine, kao i eksponate iz osmanskog perioda, poput najskuplje opreme osmanskog ratnika, maketu prvog sebilja sarajevskog, nakita, dokumenata, ručnih radova, te eksponate iz austrougarskog perioda poput odjeće, teatarske opreme, albuma…
Despića kuća, u kojoj su odigrane prve predstave u Sarajevu, čuva originalne lutke “Karađoza”. “Karađoz” je kazalište sjenki, koje je dobilo ime po glavnom liku u predstavi – Karađozu. Likovi u predstavi su figure izrezane iz jarko obojenih komada kože, a prikazuju dogodovštine pukovskog lika Karađoza obdarenog mudrošću i duhom, reflektirajući lokalne i svjetske političke događaje.
Posljednjim Karađoz izvođačem smatra se Hasib Ramić. Živio je u drugoj polovini prošlog stoljeća, a Ramićeva čitava kolekcija, od oko 200 predmeta, nalazi se u Muzeju Sarajeva.
Raznovrsnim programom Muzej Sarajeva danas obilježava 75. rođendan.
– Od 19. februara 1949. kada je Muzej Sarajeva upisan kao Muzej grada Sarajeva u registar kulture NR BiH pa do danas pratila nas je u stopu sudbina našeg prelijepog grada. I u dobru i u zlu spašavali smo materijalnu građu, pisano i duhovno naslijeđe i pokušavali na reprezentativan način istraživati, opisivati i prezentirati najvažnije artefakte naše prošlosti koja seže u sarajevskoj regiji otprilike 7.000 godina u povijest. Ova je godina prijelomna u historiji Muzeja Sarajeva jer ne samo što obilježavamo kroz različite programe ovaj jubilej, mi okrećemo novu stranicu u muzeološkom, infrastrukturnom i programskom smislu – kaže za Faktor v. d. direktorice muzeja Indira Kučuk Sorguč.
U potpunosti će sanirati objekte Despića kuću i Svrzinu kuću, popraviti krovnu konstrukciju i avlijske zidove, okrečiti i uraditi nove fasade…
– Naše stalne postavke će biti retuširane, osvježene i određeni dijelovi zamijenjeni, a izvršit ćemo i digitalizaciju arhivskih inventarnih knjiga muzejskih zbirki kao i originalnih predmeta iz stalnih postavki. Vrijeme je da osuvremenimo muzej i probudimo nove energije koje će sve naše objekte, muzejske depandanse, a imamo ih pet, od kojih su četiri nacionalni spomenici, uvesti u moderno doba.
Muzeji su posljednjih decenija postali mjesta susreta u širem smislu, u kojima posjetitelji nalaze brojne sadržaje, koji osim stručnih izložbenih postavki i tumačenja, prisustvuju performansima, edukativnim i kreativnim radionicama, čitaju knjige, gledaju filmove, kupuju suvenire, ručaju, koriste se muzejskom kafeterijom, uče iz digitaliziranih dokumenata, provode na osmišljen način vrijeme.
Želja je da Muzej Sarajeva postane jedno takvo mjesto poput muzeja u svjetskim metropolama. Uz pomoć Ministarstva kulture i sporta, ministra Kenana Magode, koji je prepoznao hitnost ulaganja u tekuće održavanje i sanaciju naših objekata, te nove programske aktivnosti Muzeja, vjerujem da možemo slijediti ovaj cilj i realizirati ga na opću dobrobit – zaključila je Kučuk Sorguč.
