U mračnoj unutrašnjosti Maszycka špilje u Poljskoj, arheolozi su otkrili dokaze koji bacaju potpuno novo svjetlo na ratne običaje drevnih Europljana. Pronađeni ljudski ostaci, stari 18.000 godina, pokazuju jasne znakove kanibalizma – ali ne iz nužde, već kao dio rituala ili brutalnog obračuna među skupinama, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u časopisu Scientific Reports.
Znanstvenici su analizirali 53 kosti koje su pripadale najmanje desetorici ljudi – šest odraslih i četvero djece. Na čak 68% kostiju pronađeni su rezovi i prijelomi koji upućuju na to da su tijela namjerno komadana. Štoviše, lubanje su bile otvorene na specifičnim mjestima, što sugerira da su mozgovi vađeni neposredno nakon smrti.
“Lokacija i učestalost rezova te namjerno lomljenje kostiju jasno ukazuju na to da su tijela bila iskorištena u prehrambene svrhe,” izjavio je Francesc Marginedas, voditelj istraživanja i doktorand na Institutu za paleoekologiju i socijalnu evoluciju u Kataloniji.
Šokantni dokazi o ratnom kanibalizmu
Prema istraživanju, posebna pažnja posvećena je skidanju vlasišta, rezanju ušiju i vađenju čeljusti, što ukazuje na ritualne ili zastrašujuće prakse. Znanstvenici su na temelju tragova na kostima uspjeli isključiti mogućnost da su ozljede nastale djelovanjem divljih životinja ili prirodnim raspadanjem.
Pronađeni ostaci nisu bili sahranjeni na uobičajen način, niti su pokazivali znakove poštovanja prema mrtvima. Pomiješani su s kostima životinja, što dodatno potvrđuje da su ljudska tijela bila obrađena kao hrana.
“U prapovijesti je kanibalizam mogao biti rezultat gladi, ritualnih običaja ili ratnih sukoba,” pojasnila je Palmira Saladié, koautorica studije.
Međutim, Maszycka špilja ne pokazuje znakove ekstremnih uvjeta poput gladi. U to doba, ljudska populacija u Europi je rasla, a okoliš je bio bogat resursima, što znači da su ovi ljudi jeli ljudsko meso iz drugih razloga.
Ratne žrtve ili brutalna tradicija?
Znanstvenici smatraju da je ovaj slučaj primjer “ratnog kanibalizma”, gdje su poraženi neprijatelji bili pojedeni kao čin osvete, zastrašivanja ili simboličkog preuzimanja njihove snage.
Analiza kostiju pokazuje obiteljsku strukturu među žrtvama, što sugerira da je cijela skupina – uključujući djecu – bila napadnuta, poražena i potom pojedena.
Ovo otkriće nije izolirano. Slični tragovi kanibalizma pronađeni su i na drugim europskim lokacijama iz istog razdoblja, što sugerira da jedenje ljudskih neprijatelja nije bio rijedak običaj među tadašnjim skupinama.
Maszycka špilja tako postaje jedno od najupečatljivijih mjesta gdje možemo zaviriti u mračnu stranu ljudske prošlosti – onu u kojoj smrt nije značila kraj, već početak nečijeg obroka.
Što arheološki nalazi govore o svakodnevnom životu u Magdalenskom razdoblju?
Magdalensko razdoblje, koje je trajalo između 23.000 i 11.000 godina prije sadašnjosti, bilo je jedno od ključnih poglavlja u prapovijesti Europe. Ovo doba obilježeno je tehnološkim napretkom, razvojem lovačkih strategija i umjetničkim izražavanjem, ali i krvavim sukobima među ljudskim skupinama.
Arheološki nalazi otkrivaju da su ljudi ovog razdoblja živjeli u malim, nomadskim zajednicama koje su se često selile u potrazi za hranom i boljim uvjetima za život. Njihov način prehrane bio je prilagođen oštroj klimi kasnog ledenog doba, pa su se oslanjali na lov na velike sisavce poput sobova, bizona i divljih konja. Kosturni ostaci i ostaci ognjišta pokazuju da su vješto koristili svaki dio plijena – ne samo za prehranu, već i za izradu odjeće, alata i oružja.
Osim hrane, arheološki dokazi pokazuju da su Magdalenci izrađivali sofisticirane kamene i koštane alatke, uključujući harpune, koplja i strugalice za kožu. Njihova oruđa bila su izuzetno precizna i prilagođena specifičnim zadacima, što upućuje na visoku razinu tehničke vještine i znanja o materijalima.
Ali Magdalenijci nisu bili samo lovci i sakupljači – bili su i prvi umjetnici Europe. U ovom razdoblju nastali su neki od najpoznatijih prapovijesnih crteža u pećinama, uključujući one u Lascauxu u Francuskoj i Altamiri u Španjolskoj. Crteži životinja i ritualnih scena sugeriraju da su imali razvijenu duhovnost i simboliku.
Međutim, nisu svi aspekti njihovog života bili vezani uz umjetnost i inovacije. Maszycka špilja, zajedno s drugim nalazištima, pokazuje da su se u to vrijeme vodili brutalni sukobi između različitih skupina. Nedostatak utvrđenih naselja i prisutnost ratnog kanibalizma sugeriraju da je nasilje bilo neizbježan dio borbe za teritorij i resurse.
Magdalensko doba donijelo je kulturni i tehnološki napredak, ali i surove uvjete preživljavanja, gdje su borba i osvajanje igrali ključnu ulogu u opstanku. Otkrića poput onih u Maszycka špilji svjedoče o mračnoj strani ljudske prošlosti, ali i o nevjerojatnoj snalažljivosti naših predaka.
Povijesni primjeri kanibalizma: Je li ovo bio izoliran slučaj?
Otkriće kanibalizma u Maszycka špilji nije izoliran fenomen – povijest je puna primjera u kojima su ljudi posezali za ljudskim mesom iz različitih razloga. Od preživljavanja u ekstremnim uvjetima do ritualnih običaja i ratnih strategija, kanibalizam se javljao u mnogim kulturama i razdobljima.
Kanibalizam u Europi: Praksa stara desecima tisuća godina
Maszycka špilja nije jedino europsko nalazište s dokazima o kanibalizmu. U Španjolskoj su u špilji El Sidrón pronađeni ostaci neandertalaca starih oko 49.000 godina, koji pokazuju znakove obrade ljudskog mesa. Analiza kostiju otkrila je tragove skidanja kože, lomljenja kako bi se izvadio koštani mozak i struganja mesa, što upućuje na prehrambeni kanibalizam.
Slični dokazi pronađeni su i u Goughovoj špilji u Engleskoj, gdje su ljudi prije 15.000 godina ne samo konzumirali ljudske ostatke već i koristili lubanje kao zdjele. To sugerira da je kanibalizam bio više od puke potrebe za hranom – mogao je imati i ritualno značenje.
Kanibalizam u Novom svijetu: Rat, rituali i preživljavanje
Drevne civilizacije Srednje i Južne Amerike, poput Asteka, Inka i Maja, poznate su po ritualnom kanibalizmu. Povijesni zapisi konkvistadora opisuju kako su Astečki svećenici vadili srca žrtvama na vrhovima piramida, a njihova tijela potom dijelili vojnicima i plemićima na konzumaciju. Ova praksa bila je duboko povezana s vjerovanjima o božanskoj moći i ciklusu života.
Na drugom kraju svijeta, u plemenima na Papui Novoj Gvineji, kanibalizam je bio dio duhovnih rituala i prakticiran do relativno nedavnih vremena. Zloglasni slučaj “kuru” bolesti, izazvane konzumacijom ljudskog mozga, dokazuje da su neka plemena redovito jela tijela preminulih članova zajednice.
Suvremeni primjeri: Kanibalizam nije nestao
Iako je u modernom društvu kanibalizam tabu, postoje slučajevi koji dokazuju da nije u potpunosti iščezao. Glad i ekstremni uvjeti natjerali su ljude na kanibalizam tijekom opsade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu, kao i među preživjelima avionske nesreće u Andama 1972. godine (poznat slučaj urugvajske ragbi reprezentacije).
Postoje i kriminalni slučajevi kanibalizma, poput njemačkog “Kanibala iz Rotenburga”, koji je postao ozloglašen zbog dobrovoljnog konzumiranja ljudskog mesa.
Zaključak: Maszycka špilja kao dio šire priče
Ono što se dogodilo u Maszycka špilji nije izoliran incident, već dio šireg fenomena koji se ponavlja kroz ljudsku povijest. Kanibalizam se javljao u raznim kulturama i okolnostima – bilo kao čin preživljavanja, ritualne prakse ili ratne brutalnosti.
Dokazi sa svih strana svijeta sugeriraju da su naši preci imali kompleksan i često zastrašujuć odnos prema konzumaciji ljudskog mesa – i da taj mračni aspekt ljudske prirode nije uvijek bio samo pitanje gladi.
