(VIDEO) Od obojenih rukavica do obojene revolucije: Jedan praznik, dvije Srbije

Isti praznik – Sretenje – jučer je obilježen u dva grada u Srbiji. U Kragujevcu su bili studenti i građani koji su uz njih, u Sremskoj Mitrovici vlast i oni koji je podržavaju. Podijele u društvu sada su već tolike da se opravdano može govoriti o dvije Srbije.

“Ne podnosim čak ni njihovo pravo da drugačije misle”, reći će predsjednik Republike Srpske o onima koji su na Sretenje bili u Kragujevcu. Ali baš mlade ljude baš briga i šta misli predsjednik Srbije, a kamo li Dodik.

Tek ih se ne tiče šta piše Informer, a Informer kaže Sretenje u Kragujevcu bio je debakl.

Izlizana šema, tzv. “majdan-svadbe”, kao nekad u Ukrajini i Gruziji.

Zaključuje ovaj tabloid: nema inspiracije, nema novih ideja…

Dočim je u Sremskoj Mitrovici sve prštalo od kreativnosti. Miting SNS-a do u detalj identičan svakom prethodnom. 150.000 ljudi izbrojao informerov tačkasti softver u malenoj Mitrovici koja skupa sa selima ima tek nešto više od 70.000 stanovnika. I zato jedino što jeste tačno u tekstu Informera jeste naslov: Dvije velike Srbije.

I zato tek ovdje zapravo kreće priča o tome kako se Srbija na Sretenje rastala.

A stanje u Sremskoj Mitrovici do koje je predsjednik Vučić išao vozom bilo je nikad bolje. Javili predsjedniku, skoro 2000 autobusa stiglo iz cijele Srbije, ali i iz Republike Srpske – da usvoje deklaraciju da je Vojvodina u Srbiji.

Bez “love” i to one spolja, ubijeđen je predsednik svih građana, drugi dio Srbije ne bi mogao da organizuje proteste. Činjenica je ipak da se do Kragujevca na Sretenje stizalo sopstvenim prevozom i bez dnevnice.

Jedna Srbija na ovoj slici vidi obojene rukavice, druga obojenu revoluciju.

“Svuda se skuplja đubre. Imamo metle koje su prošle redom, špalirale su tako da su svi uzeli po jednu, ja nisam naišao na đubrovnik, tako da koristim rukavice”, rekao je jedan student.

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske:

“Znam da ima onih smradova koji nas zovu neka druga., treća Srbija, a oni su kao neki intelektualci, a mi smo kao nešto seljaci itd… Neka druga priča… Al neće prije toga da kažu da smo većinska priča srpskog naroda. Ona koja voli da pjeva, ona koja voli Baju, ona koja voli pjesmu, je l tako? Može li jedna sa mnom? Ne može nam niko ništa jači smo od sudbine, mogu samo da nas mrze oni što nas ne voleeeeeee…”. 

I valjda otud što je većinska, Srbija je u Sremskoj Mitrovici za sobom ostavila tone smeća. Posljednje, ali ne i najmanje važna razlika.