Nakon današnjih izjava državne zastupnice Mije Karamehić Abazović (NiP) oglasila se i neformalna grupa mladih osoba iz Kantona Sarajevo koje su nezadovoljne iznosom subvencije za rješavanje stambenog pitanja.
VEZANI TEKST – NIP-ova Mia Karamehić Abazović nazvala nezadovoljne mlade u KS “privilegiranom kastom”
Istakli su da nazivati mlade hiperprivilegovanom kastom može samo neko “ko razumije šta to uopšte znači”. Podsjetili su da je na Općim izborima 2022. godine osvojila 4.793 glasova te se zahvaljujući kompenzacijskoj listi našla u državnom parlamentu.
– Mia Karamehić Abazović je hiperprivilegovana jer joj na na njen konto svaki mjesec bude uplaćeno više od 5.000 KM. I možda ne bi bilo sporno da je taj novac zarađen, ali nije. Prema posljednjim informacijama iz jula prošle godine Karamehić Abazović je za osam mjeseci rada imala jednu inicijativu i nije upućivala zastupnička pitanja. Pitamo se, da li su mladi ljudi, mahom zaposleni u realnom sektoru, toliko privilegovani da ne rade ništa, a imaju platu od 5.000 KM – navode u reakciji.
Neki od aplikanata koji su ostvarili pravo na subvenciju za rješavanje stambenog pitanja, a koja odlukom Vlade Kantona Sarajevo iznosi 4.800 KM, odlučili su javno izaći sa podacima o iznosu rate za kupovinu stana.
– Moja rata iznosi 800 KM. Živim sama i sama vraćam svoj kredit. Dijete sam ratnog vojnog invalida. Magistrica sam ekonomije sa punih 10 godina radnog staža, a imam 29 trenutno. Ako je to hiperprivilegovano, eto jesam. To što sam se ja za ovih 10 godina izgradila i obezbijedila sebi platu koja može podnijeti ovaj kredit nije mi država obezbijedila. Da napomenem, radim u privatnom sektoru – kazala je Ajla, navodi se u saopćenju ove grupe.
Bračni par Amina i Vedad, koji su mašinski inžinjeri, podigli su kredit u iznosu od 140.000 KM.
– Rata nam iznosi 850 KM i to ćemo otplaćivati narednih 20 godina. I to smo morali uzeti na 20 godina jer nismo imali dovoljno jaku kreditnu sposobnost da nam daju na 15 jer je muž pola plate dobijao u koverti. I pored naših svakodnevnih poslova, muž radi privatno kako bismo imali dovoljno novca bar jednom da odemo na godišnji odmor – navode.
Aldin kaže da je podigao kredit na 25 godina te da je u Sarajevo doselio 2020. godine.
– Nakon tri godine truda i rada dobijam posao za stalno i uslove za kredit. Supruga i ja smo odlučili ostati u BiH i boriti se zajedno. Nisam član ni jedne stranke, niti ću biti! Za većinu stvari koje su renovirane u stanu smo zaduženi moj punac i ja, jer smo sve sami radili i nismo plaćali majstore. Oba godišnja odmora 2023. godine su provedena u radu. Hiperprivilegovana sam osoba – kaže on.
Amar navodi da je sa suprugom kreditno zadužen narednih 20 godina.
– Pišem ovo zato što je moja supruga zaposlena kao trgovac – upravo jedna od onih za koje dotična gospođa kaže kako ih u ovoj grupi nema. Supruga ima jedan slobodan dan, šest dana radi, a tri ili četiri dana radi drugu smjenu do 22 sata. Plaća ispodprosječna, a na nogama provede sedam sati. Ja nekada radim i tri posla privatno. Kupili smo stan jer nismo imali gdje zajedno da živimo. Otac ukopan u Aleji veterana, ratni vojni invalid koji je završio s penzijom od malo više od 400 maraka – naveo je Aldin.
Medina, kojoj je kako je istakla, svekar bio komadant bataljona, tek je “prošle godine otplatio kredit za kuću na koju je imao 7 posto kamate”.
– Od te kuće mi bismo imali pravo na 1/3, od mojih nemamo apsolutno ništa naslijediti. Čak im finansijski pomažemo. Otac mi je umro, majka dijete iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave… Muž je bio jedan od najboljih učenika u Bošnjačkoj gimnaziji, 100 posto stipendije za studij, radi od treće godine jer mu je umanjena stipendija zbog inflacije, bez obzira na prosjek 9.6. Ja jedna od najboljih studenata generacije sa prosjekom 8.9, magistar psihologije i psihoterapeut te sam kroz studij volontirala na bar 50ak projekata. U procesu sam otvaranja obrta, koji nam je bio motivator za dizanje kredita da ne bismo morali plaćati dvije kirije, jer nijedan vlasnik stana neće da se pegla sa prijavom obrta na adresu. Za razliku od naših vršnjaka niti smo imali priliku u studentskim danima da putujemo i dernečimo, jesmo samo ako bismo sami sebi zaradili, i sada sa malom bebom odrekli smo se mnogih zadovoljstava kako bismo mogli priuštiti siguran krov nad glavom – istakla je.
Amna ističe da ove zime ne može boraviti u stanu koji je kupila.
– Nemam grijanja i nemam tople vode. Radovi na grijanju su mi bar šest hiljada maraka i nadala sam se subvenciji. Štednjom sam platila porez, a roditelji jedva svoje račune plaćaju – istakla je.
Najavljena je i protestna šetnja u subotu, 20. januara, sa početkom u 12 sati na relaciji Sebilj – Aria tržni centar.
