Posljednjih nekoliko dana Bosnu i Hercegovinu potresaju tragedije u kojima su česti smrtni ishodi mladih. Upravo ovo otvara pitanje da li je narušena sigurnosna situacija. No, činjenica je da su se slične tragedije dešavale i ranije, pa je opet pitanje šta smo i da li smo, kao društvo, naučili odnosno promijenili.
Prije 16 godina, za tačno dva dana, u sarajevskom tramvaju, ubijen je Denis Mrnjavac. Na raskrsnici, prije nekoliko dana, ubijen je Faris Pendek.
“Od ubistva moga sina prošlo je već 16 godina i mislila sam da se to desilo i da je Denis bio žrtva za svu drugu nedužnu djecu, te da će to napokon doći do svijesti i omladine i svih nas. Međutim, svjedoci smo da se takve stvari ponavljaju. Zakazao je kompletan sistem, svi su zakazali: vlasti, škole, roditelji i ništa se po tom pitanju nije uradilo u ovih 16 godina, što je zaista poražavajuće”, rekla je Ana Mrnjavac, majka Denisa Mrnjavca, gostujući u Dnevniku 2 Federalne televizije.
Dodaje kako ima dojam da nikoga nije briga što se dešavaju takve tragične stvari i da svako misli da se to dešava samo nekom drugom, da su to sporadični slučajevi. Nema interesa niti volje da se stvar pokrene s mrtve tačke.
“Mnogo sam očekivala, mislila sam da će se raditi na prevenciji, da će se djelovati na razne načine kako bi se probudila svijesti mladih, populacije koja je i u nekim, da kažem, kriznim godinama, u pubertetu, kada su ti mladi najosjetljiviji. Tim uzrastom trebalo bi se najviše pozabaviti, ali očigledno su svi zakazali”, istakla je Mrnjavac.
Profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA Armin Kržalić kaže kako je poražavajuće da se jedno desetljeće struka ukazuje na određene mjere koje bi se trebale primijeniti. Postoje i institucije i normativni okviri koji bi ih trebali primijeniti, ali je pitanje postoji li volja menadžmenta koji se bavi tim poslom, ali i volja zakonodavne i izvršne vlasti.
“Štetni učinci nasilja na sigurnost bosanskohercegovačkog društva postaju ozbiljni i oni su svakog dana sve vidljivi. Nažalost, dva zadnja slučaja pokazala su da je načina izvršenja postao daleko gori, odnosno, vidimo da se radi u planskom, brutalnom nasilju i ubistvu i vidimo da nasilnici ne biraju ni vrijeme ni mjesto svoga obračuna”, naglasio je Kržalić.
Smatra kako je u društvu u periodu koji je nastupio nakon ubistva Denisa Mrnjavca ugašena želja za traženjem napretka. Te pojave su prihvaćene kao, uvjetno rečeno, normalne, a sigurnosna situacija ocijenjena zadovoljavajućom.
“Tražimo da se taj stepen sigurnosne situacije pomjeri sa zadovoljavajuće na stepen vrlo zadovoljavajuće i da nemamo ovakve pojave. To je ono što tražimo od proaktivnih menadžera u sigurnosnim strukturama i tužilaštvu”, poručuje Kržalić.
Ističe kako je vidljiv nedostatak reagovanja institucija u preventivnim i represivnim mjerama. Jedna od mjera koje bi se mogle hitno implementirati jesu i kontinuirane vanredne policijske kontrole u trajanju od najmanje po sedam dana, što bi kod onih koji imaju nelegalno oružje moglo izazvati određenu dozu straha da će biti otkriveni, objašnjava Kržalić.
Dodaje kako bi, kada je u pitanju kaznena politika, upotrebu ilegalnog oružja trebalo posebno izdvojiti i za njega propisati kaznu dugotrajnog zatvora, piše Federalna.
“Kad je bio veliki prosvjed u centru Sarajeva kod Katedrale, i kada se pojavila ona masa ljudi, u tom trenutku sam pomislila da je moj Denis povezao na neki način pozitivno sve te ljude jer su svi oni izašli da se suprotstave nasilju, jasno i glasno su izrazili svoje stavove i osudili ono što se desilo”, prisjetila se Ana Mrnjavac.
Međutim, ističe, ništa bitno se nije desilo, promijenilo, niti poduzelo i svi su zakazali.
“Mislim da ništa posebno ne znači neki akcioni plan ili neka strategija za borbu protiv maloljetničke delikvencije ako konkretno ništa nije napravljeno”, poručila je ona.
Kržalić je dodao kako je poražavajuća i sa psihološkog i sa sociološkog aspekta za društvo činjenica da se ubistvo Denisa Mrnjavca desilo u punom tramvaju, a da niko nije reagovao niti ga pokušao spriječiti.
“Poboljšanje se može napraviti kroz partnerstvo povjerenja građana u sigurnosne institucije – u policiju. Policija mora biti prisutna u svakoj lokalnoj zajednici i mora znati identifikovati potencijalne visokorizične prijestupnike. Prema nekim procjenama, u svakoj zajednici njih je manje od jedan posto. Zamislite da taj jedan posto teroriše nas petsto-šesto hiljada u Sarajevu. Policija mora identifikovati te osobe i one moraju uvijek biti pod pažnjom sigurnosnih organa, kud god da se kreću”, poručio je Kržalić.
