Ako ste preduzetnik, vjerovatno se možete povezati. Jedan od razloga zašto ljudi započinju sopstveni biznis je mogućnost da se oslone na sebe. Njihove odluke. Njihove akcije. Njihov naporan rad, nivo istrajnosti i spremnost da se bore, pa čak i pate u potrazi za snom.
Legendarni osnivač kompanije Apple Steve Jobs je smatrao da previše nezavisnosti i samopouzdanja, iako je svaki od njih ključna poduzetnička kvaliteta, zapravo može ograničiti vaš uspjeh.
Kako je Jobs rekao :
Nikada nisam našao nekoga ko nije želio da mi pomogne ako sam ga zamolio za pomoć.
Pozvao sam Billa Hewletta (suosnivača Hewlett-Packard-a) kada mi je bilo 12 godina. “Zdravo, ja sam Stiv Džobs. Imam 12 godina. Učenik sam srednje škole. Želim da napravim frekventni brojač i pitam se da li imate rezervne dijelove koje bih mogao da dobijem.” Nasmijao se, dao mi je rezervne dijelove i dao mi posao tog ljeta u Hewlett-Packard-u… i bio sam u raju.
Većina ljudi nikada ne digne slušalicu i ne pozove. Većina ljudi nikada ne pita… i to je ono što ponekad razlikuje ljude koji rade stvari od ljudi koji samo sanjaju o njima.
Za Jobsa je traženje pomoći bilo temelj uspjeha. Klasičan primjer? Prvi iPhone.
Plastični ekran ranog prototipa nije bio dovoljno čvrst: Džobs je primetio da je ekran već izgreban nakon što ga je nosio u džepu samo jedan dan.
Jobs je mogao krenuti putem samopouzdanja. Mogao je sam pokušati riješiti problem koristeći Apple-ove značajne resurse. Umjesto toga, Jobs je nazvao Wendella Weeksa, izvršnog direktora Corning Glassa, i opisao vrstu stakla koja mu je potrebna. Nakon nekoliko pokušaja Weeks je pristao pomoći tako što je obezbijedio gorila staklo, proizvod koji je kompanija razvila 1960-ih, ali nikada nije puštena u proizvodnju.
Godinama kasnije, Jobsov biograf Walter Isaacson ušao je u Weeksovu kancelariju i pronašao samo jednu uspomenu na izložbi, Jobsovo pismo u kojem je pisalo: “Ne bismo to mogli bez tebe.”
Priznanje da vam je potrebna pomoć može učiniti da se osjećate slabo, ili ranjivo, ili nekako “manje od” u očima druge osobe.
Ali to se ne dešava. Kada tražite pomoć, na pravi način , drugi ljudi ne razmišljaju o vama. Razmišljaju o tome kako vaš zahtjev implicitno pokazuje da ih poštujete, implicitno pokazuje da im vjerujete. To pokazuje da cijenite ili se divite vještinama, talentima, iskustvima ili resursima za koje su očigledno naporno radili da ih steknu.
Kao što je Jobs rekao, “Moraš djelovati. I moraš biti spreman na neuspjeh. Ako se plašiš neuspjeha, nećeš stići mnogo daleko.”
Ako ne tražite pomoć, nećete dati priliku drugim ljudima da naprave razliku u tuđem životu, ma koliko mala bila.
Sudeći po uramljenom pismu na njegovom zidu, Weeks je očigledno bio ponosan što je napravio tu razliku za Jobsa.
Možda je zato traženje pomoći tako snažan prediktor uspjeha. Niko sam ne radi ništa vrijedno, a traženje pomoći mogao bi biti prvi korak u izgradnji dugoročnih, obostrano korisnih odnosa. Što, ako bolje razmislite, zvuči kao odlična definicija uspjeha.
