Legendarni osvajač, čovjek koji je pregazio pola svijeta prije svoje 33. godine, Aleksandar Veliki, stoljećima leži – negdje. Ili možda ne. Njegova grobnica je jedan od najvećih misterija arheologije, a kako stvari stoje, tako bi moglo i ostati.
Naravno, teorija ima na bacanje. Možda je sahranjen ispod ulica Aleksandrije. Možda su ga prenijeli u Makedoniju. Možda je uopće nije bio tamo gdje su rekli. A možda su njegove kosti završile u morskom psu. Što god da je istina, jedno je sigurno – nijedan arheolog još nije pronašao dokaz koji bi izdržao više od tri minute ozbiljne analize.
Kako smo izgubili jednog od najpoznatijih ljudi u povijesti?
Aleksandar je umro 323. godine prije Krista, u Babilonu (današnji Irak). Njegovo tijelo je balzamirano, transportirano i nekoliko puta premještano – što je odličan recept za gubljenje tragova. Ptolemej, jedan od njegovih generala, preuzeo je tijelo i preselio ga u Egipat, prvo u Memfis, a zatim u Aleksandriju.
Zvuči jednostavno? Ne i kad se povijest igra pokvarenog telefona. Do 1. stoljeća nove ere, rimski carevi poput Juliusa Cezara i Augusta hodočastili su do Aleksandrove grobnice, koja je tada bila javna atrakcija. Navodno je August bio toliko uzbuđen da je slučajno slomio mumificirani nos osvajaču. No, negdje oko 5. stoljeća – grobnica je misteriozno nestala iz svih povijesnih zapisa.
Gdje je sada? Ovisi koga pitate.
Arheolozi su već stoljećima “na tragu” grobnice. Ili barem vole tako tvrditi. Svako malo pojavi se teorija, novo iskopavanje, nova “revolucionarna” hipoteza, a rezultat uvijek isti – ništa konkretno.
Jedna od istraživačica, Calliope Limneos-Papakosta, vjeruje da je na pravom putu. Kopajući ispod Shallalat Gardens u Aleksandriji, otkrila je skulpturu Aleksandra Velikog i ostatke drevnih građevina. Po njenom mišljenju, njegov grob je tu negdje, samo treba još malo kopati. Sasvim logično – jer, što su još desetljeća istraživanja kad smo već prošli 1500 godina bez odgovora?
S druge strane, postoje teorije da je grob ispod modernog grada, što znači da ga nikad nećemo naći bez rušenja pola Aleksandrije. A onda su tu i oni koji vjeruju da je cijela stvar završila u moru – doslovno. Drevna Aleksandrija se u međuvremenu djelomično urušila u Mediteran, pa bi Aleksandar danas mogao “počivati” nekoliko metara ispod valova.
I naravno, tu je i ona najluđa teorija – da su njegove kosti završile u nečijem morskom meniju. Kako kaže povjesničar Paul Cartledge, “Ako nije bio u nekoj super zaštićenoj kovčegi, vrlo lako je mogao završiti u trbuhu morskog psa.”
Hoćemo li ikada saznati istinu?
Najvjerojatnije ne. Povijesni izvori su nepouzdani, grad je izgrađen preko drevnih ruševina, a more je uzelo svoj dio. No, to ne znači da će lov na Aleksandrovu grobnicu prestati – jer gdje bi arheolozi našli bolju temu za nova financiranja istraživanja?
Dok netko ne iskopava nešto što se ne može odbaciti kao “još jedan helenistički grob”, Aleksandar Veliki će ostati mitska figura i u smrti – neuhvatljiv, misteriozan i vječno izgubljen u povijesti.
