Godine 79. n.e., muškarac koji je poginuo tijekom erupcije Vezuva u blizini Pompeja doživio je rijetku transformaciju: njegov mozak je, naizgled, pretvoren u staklo. Međutim, znanstvenici su dugo raspravljali o tome kako se to moglo dogoditi, jer piroklastični tokovi kamenih fragmenata, pepela i plinova koji su ga zatrpali ne bi bili dovoljno vrući, niti bi se dovoljno brzo ohladili, da bi se njegov mozak „ostaklio“ ili vitrificirao.
Sada su istraživači predložili novo objašnjenje: prije dolaska piroklastičnih tokova morao je postojati superzagrijani oblak pepela koji je najprije brzo zagrijao, a zatim brzo ohladio mozak, pretvarajući ga u staklo.
Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Scientific Reports, predstavlja najnoviji doprinos raspravi o materijalu pronađenom u ostacima muškarčeve lubanje. Prva studija koja je tvrdila ovo objavljena je 2020. godine, no kritičari su iste godine navodili da „stakleni mozak“ možda uopće nije bio moždano tkivo. Ipak, novo istraživanje pruža dodatne dokaze – uključujući ostatke moždanih stanica – koje autori tumače kao dokaz da je materijal zapravo vitrificirano moždano tkivo.
Oblaci pepela
Nova teorija potkrijepljena je studijama fragmenata ugljena pronađenih u blizini ostataka muškarca u Herkulaneju, primorskom gradu nekoliko milja od Pompeja koji je uništen tijekom iste erupcije, kako je izjavio glavni autor studije, Guido Giordano, geolog i vulkanolog sa Sveučilišta Roma Tre.
„U Herkulaneju smo pronašli fragmente ugljena koji su doživjeli višestruke faze zagrijavanja, a najviše temperature bile su povezane s početnim supervrućim oblakom pepela“, rekao je.
Za takve oblake pepela poznato je da su se formirali tijekom nekoliko nedavnih vulkanskih erupcija u kojima su se javili piroklastični tokovi, uključujući erupciju planine Unzen u Japanu 1991. godine i erupciju vulkana Fuego u Gvatemali 2018. godine.
Početni oblak pepela sadržavao je vrlo malo vulkanskog materijala, pa se moglo činiti da nema značajan fizički učinak. Ipak, zbog svoje ekstremno visoke temperature mogao je biti smrtonosan – istraživači procjenjuju da je početni oblak pepela koji je prekrio Herkulaneum dosegao više od 510 stupnjeva Celzija, što je najprije bilo dovoljno vruće, a zatim se dovoljno brzo ohladilo, da vitrificira mozak.
Stakleni mozak
Međutim, neki znanstvenici dovode u pitanje je li stakleni materijal pronađen u ostacima muškarca u Herkulaneju uopće bio moždano tkivo. Studija objavljena 2020. godine u časopisu Science & Technology of Archaeological Research, koju je vodila molekularna arheologinja Alexandra Morton-Hayward – sada na Sveučilištu u Oxfordu – tvrdila je da uzorci staklenog materijala nisu bili dostupni vanjskim istraživačima. Ona i njezini kolege također su tvrdili da piroklastični tokovi u Herkulaneju nisu bili dovoljno vrući, niti su se dovoljno brzo ohladili, da bi se mozak pretvorio u staklo.
Novo istraživanje, koje su proveli Giordano i njegovi kolege, osnažuje njihovu tvrdnju da je stakleni materijal bio dio čovjekovog mozga te sadrži mikroskopsku analizu koja otkriva ostatke moždanih stanica i drugih struktura mozga unutar staklenog materijala.
Arheolog Pedar Foss sa Sveučilišta DePauw u Indiani i autor knjige Pliny and the Eruption of Vesuvius (Routledge, 2022), koji nije bio uključen u najnovije istraživanje, izjavio je da nije jasno je li novo istraživanje razriješilo sve nedoumice o prirodi materijala.
„Drago mi je da se ovo istraživanje provodi, ali još je mnogo toga potrebno da se to potvrdi“, izjavio je.
